Kaka – poslednji fudbalski vanzemaljac sa ove planete

Tiho odlazi momak koji za sve što ima zahvaljuje Bogu. Poklonio se i sa velike pozornice povukao čovek koga je jedna povreda ojačala, druge su ga slomile, ali mu nijedna nije oduzela magiju. Poslednji fudbalski majstor "sa ovog sveta" čiju genijalnost Mančester još uvek pamti – Ricardo Kaka.

Poslednjih deset godina fudbal pripada dvojici momaka – Cristianu Ronaldu i Lionelu Messiju. Dugo je prošlo od kada je CR7 bljesnuo na velikoj sceni zalizan i šatirane kose, ili kada je Messi majstorijom sa 17 godina lobovao golmana Albacetea. Zaista mnogo vremena.

Za to vreme paralelno se uzdizala i gasila jedna zvezda koja je u suzama polovinom oktobra napustila teren nakon poslednje zvanične utakmice u dresu Orlando City-a.

Kada se govori u Ronaldu i Messiju, često se mogu videti napisi kako je reč o dvojici „vanzemaljaca“ koji su posle 2007. godine podelili sve individualne nagrade o kojima jedan igrač može da mašta.

Trening, istrajnost, upornost, talenat – sve je tu i sve ih čini tako velikima i verovatno neponovljivima. Međutim, za njihova imena se poslednjih godina prilepljuju i one tamnije etikete, manipulacije, utaje poreza i slično.

I sav taj ego...

Junak naše priče kao da uopšte nije deo tog sveta i glamura u doba kada Instagram i Jutjub služe kao merilo za popularnost, a kod mnogih i kvalitet fudbalera.

Prihvatam da budem drugi – Isus je na prvom mestu


"Automobili i žene, stvari poput tih mi nikada nisu bile bitne. Moja porodica, vera u Boga i Isusa su stvari koje su odredile moj život. Ja želim da živim život na pravi način i izabrao sam da budem blizak Bogu", rekao je svojevremeno ovaj neverovatni Brazilac.

Gotovo kao da je iz kaluđerske odore izvučen i bačen na teren. Da tvrdnja nije fol, pokazuje i to što je do braka čuvao nevinost za svoju prvu ženu Caroline Celico.

Ricardo Izecson dos Santos Leite ili skraćeno Kaka je rođen 22. aprila 1982. godine u Braziliji, prestonici države koja je tada imala 130 miliona ljudi.

Više od 17 Srbija stajalo je u jedan Brazil tih godina. Kada je ljudi "kao brašna" u zemlji gde je fudbal svetinja, reći nekome "jednog dana ću biti najbolji fudbaler na svetu", graniči se sa šansama da vas otmu vanzemaljci, a nešto je veća verovatnoća za sedmicu na lotou.


Možda ni Kaka nije verovao jer mu prva želja nije bila fudbal nego tenis, kada su se njegov otac, inženjer i majka učiteljica po prvi put doselili u Sao Paulo.

Ricardo je tada imao sedam godina i mnogo sreće u gradu od 11 miliona duša od kojih su mnoge maštale da jednog dana budu novi Pele. On je u to vreme pre maštao o nekoj karijeri Lendla, Beckera ili Borga.

Njegov prvi klub Alfavil je igrao u finalu lokalnog turnira, a umeće malog Ricarda nije prošlo neprimećeno.

Do trenutka kada je sa 15 godina potpisao prvi ugovor sa Sao Paulom već je nosio nadimak koji mu je ostao do danas – Kaka. Da je njegov mlađi brat Digao znao pravilno da izgovori "Ricardo" umesto što je pričao "Kaka", ko zna kako bismo zvali jednu od najgracioznijih i najbržih figura sa loptom.

Klasična priča o fudbaleru iz Brazila bila bi ona sa Kopakabane, ili iz neke od favela: herojska priča o begu iz siromaštva i kriminala. Da jeste, možda bi se već sa 24, 25 godina okrenuo porocima i karijeru više provodio po klubovima ili u borbi sa alkoholom i narkoticima nego na terenu.

Kaka nije počeo, niti završio tako. Njegov fudbalski dosije je potpuno čist od mrlja pa je za savremene standarde "dosadan".

O novcu nije morao preterano da brine jer mu je porodica bila situirana, ali je imao talenat pa zašto ga ne usmeriti? Kaka kao dete nije voleo samo jednu loptu niti samo jedan sport. Ljubav prema plivanju mu je tako umalo došla glave u trenucima kada je sa 18 godina trebalo da se nameće prvom timu Sao Paula.

"Mogao si do kraja života da ostaneš paralizovan"


Mnogi se verovatno još uvek sećaju čuvene reklame u kojoj Svetislav Pešić savetuje mladog Peđu Stojakovića "Bolje bi ti išlo plivanje, veruj mi".

Davne 2000. godine možda je bilo bolje da je pored bazena Kaka imao nekog Karija Pešića koji će mu reći "mani se plivanja bolje ti ide fudbal". Ali možda i ne.

"Bili smo usred omladinskog šampionata. Dobio sam žuti karton i bio sam suspendovan za narednu utakmicu. Iskoristili smo to da odemo na vikend i posetimo babu i dedu koji su živeli u Caldas Novasu. Brat, roditelji, baba, deda, svi smo otišli u akva park. Dok sam uletao u bazen udario sam glavom u dno i osetio kako mi vrat puca. Polomio sam pršljen u vratu. U tom trenutku nisam imao pojma šta se desilo", rekao je Kaka u jednom intervjuu za BTU.

Glava mu je krvarila, vrat ga je boleo.



Lekarima je bilo jasno šta se desilo i to su objasnili na sledeći način – Mogao si do kraja života da ostaneš paralizovan, a fudbal ćeš teško ponovo da igraš.

"Mnogi veruju da sam posle nesreće postao hrišćanin, ali to nije tačno. Roditelji su hrišćani i odgajali su nas po biblijskim vrednostima. Nesreća se desila u oktobru 2000. godine. Dva meseca sam nosio okovratnik i nisam mogao da igram. Počeo sam ponovo u januaru 2001. godine i posle samo 10, 15 dana pozvan sam u seniorski tim. Zbog toga verujem da je Bog imao svrhu te nesreće. To je nešto što se desilo neposredno pre velikog blagoslova i početka moje profesionalne karijere u Sao Paulu“, kaže Kaka.

Prve seniorske korake napravio je 2001. ne sluteći da će dve godine kasnije igrati za jedan od najvećih klubova u istoriji fudbala – Milan.

Jedno proročanstvo i uspon gazele


Kada se u razgovoru čuje "gazela" obično se pomisli na glavobolju u pet popodne posle radnog dana i gužvu na auto-putu kod Sava centra. Kada ista reč treba da asocira na nekog od fudbalera – jedno od prvih imena je svakako Kaka.

"Pazi šta ti kažem, Kaka će da bude mašina!", rekao mi je 2003. godine brat Marco koji će se kasnije ispostaviti prorokom, iako mu zbog toga nikad nisam rekao "alal vera".

Marco je u to vreme voleo Milan, brazilske fudbalere i Adrianu Limu i pomno pratio sve navedeno.

"Šta, ovaj mršavi? Ma daj, polomiće ga u Italiji kao čačkalicu", bila je reakcija kada sam odgledao prvu utakmicu Kake u dresu "Rossonera". U pozadini je međutim lebdela i misao "čoveče, kako je moguće da se u isto vreme kreće tako brzo i graciozno... još sa loptom u nogama".

Bale je brz, Ronaldo je brz, Walcott je brz, ali kad su u punom sprintu svi izgledaju kao turbo-dizel automobili na pet hiljada obrtaja. Kaka je trčao jednostavno – lepo.



Evropsku fudbalsku školu je počeo da uči prvog septembra 2003. godine protiv Ancone. Milan je pobedio 2:0, dvostruki strelac je bio Andriy Shevchenko, ali nije mnogo vremena prošlo a Kaka se snalazio i u sredini sa pet igrača igrajući iza Shevchenka.

Protiv Empolija je te godine probušio mrežu, dao 14 golova i podelio pet asistencija, a Carlo Ancelotti je vratio Scudetto na crveno-crnu stranu Milana.

Italijanski komentator Maurizio Compagnoni je neretko padao u trans i nekontrolisano zbog Kake uzvikivao "Iiiii Kakaaa! Rrrrrrrrrete, rete, rete, rete!" (mreža).

Narednih godina Kaka će početi da zlostavlja Chiellinija iz Juvea, Zanettija, Maicona, Samuela, igrajući protiv Intera i druge. "Nerazzurrima" će dati gol 2005. a baš te godine došla su i dva velika poraza "Rossonera". Prvi je gubitak titule od Juventusa, a drugi poraz u finalu Lige šampiona od Liverpoola.



Taj drugi je navijačima "Rossonera" bio posebno bolan, a svima ostalima najbolje finale u istoriji Lige šampiona. Od 3:0 do 3:3 i odluke posle penala. Za Liverpool su se naređali Smicer, Haman i Cisse, a za Milan su promašili Serginho, Shevchenko i Pirlo. Pogodio je Tomasson i pogodio je Kaka. Slaba uteha.

"Pobediću u mnogo utakmica i izgubiću mnogo utakmica, ali znam da u svima Bog ima plan. Zato se trudim da razumem plan koji se tiče mene u svakom trenutku tako da mogu da mirno podnosim pritisak. Svi bi da budu pobednici, ali za mene je prava pobeda vera u mom životu", jedna je od filozofija kojima se Ricardo vodi.

Dve godine kasnije, taj plan je bio potpuno drugačiji sa istim akterima. Milan je u sezoni kada se kvalifikovao za Ligu šampiona preko Crvene zvezde uspeo da ode do kraja i osvoji je pobedom nad Liverpoolom 2:1.

United – doktorska disertacija mađioničara


Međutim, kompletna doktorska disertacija fudbalske čarolije koju je u nogama i glavi imao Kaka smeštena je u jedan potez koji se zauvek pamti. Polufinale protiv Manchester Uniteda 2007. godine.

Zbog tog dvomeča Kaku verovatno još uvek sanjaju Gabriel Heinze, Patrice Evra i Darren Fletcher. United je u prvom meču pobedio sa 3:2, oba gola za Milan je dao Kaka, ali drugi je potpisano i overeno kod notara jedan od najgenijalnijih golova ikada.

Kaka prima loptu na levom boku, oslobađa se Fletchera, „sombrerom“ prebacuje Heinzea koji nije uspeo da ga zaustavi ni kod prvog gola. Iz vazduha istovremeno doleće Evra, a Kaka glavom gura loptu između njih dvojice, ostvalja ih da igraju domine dok on sam izlazi ispred Van der Sara i lagano mu šalje loptu iza leđa. Dubok naklon od svih koji vole fudbal, zbog takvih bravura se fudbal i gleda.



Naredni meč bio je čišćenje Unieda 3:0. Seedorf je glavom odložio loptu do sredine i ivice šesnaesterca, natrčao je Kaka i pored Vidića i Ferdinanda pocepao kišne kapi iz Van der Sarove mreže na sastavne atome.

Dvadesetak dana kasnije Milan je postao prvak Evrope.

Kaka je tih godina u timu pored Andree Pirla, Paola Maldinija, Ronaldinha, Neste, Seedorfa, Shevchenka i drugih postao najbolji. Paralelno sa usponom u Milanu, dešavao se još jedan – uspon u nacionalnom timu Brazila.



"Selecao" i Messi ostavljen u prašini

Kaka je bio deo tima koji je 2002. osvojio "boginju" na Mundijalu u Japanu i Južnoj Koreji mada je sa 20 godina igrao malu ulogu samo protiv Kostarike. Svi reflektori su bili usmereni ka Ronaldu i Ronaldinhu za kojim je svet posebno "poludeo" od trenutka kada je iz Paris Saint Germaina prešao u Barcelonu.

Osvojio je 2005. i Kup konfederacija sa 4:1 protiv Argentine, ali iz žuto-zelenog dresa ostaje upamćeno kako je protiv "Gaučosa" na Emiratesu 2006. povukao loptu sa svoje polovine, Messi bez lopte nije mogao da ga stigne, Kaka ga je ostavio u prašini, a onda pored Gabija Millita prošao kao da je spomenik pre nego što je dao gol Abbondanzijeriju.

U tom timu Brazila nije više bilo Roberta Carlosa, Cafua i Ronalda, Ronaldinho nije igrao zbog povrede, glavnu ulogu je odmah preuzeo Kaka i Argentina je "pukla" kao sijalica, 3:0.

Imao je i u dresu "Selecaa" briljantnih partija, ali je njegova reprezentativna karijera kao i klupska u dolazećim godinama prilično bila obeležena povredama.



Neverstvo Milana, City, povrede i gašenje jedne zvezde

"Sećam se koliko smo teško podneli kao ekipa kada je Kaka napustio Milan. Dobre dve ili tri godine je bio najbolji igrač na svet. Bilo je trenutaka kada timovi jednostavno nisu imali ideju kako da ga zaustave", rekao je veliki "L’architetto" Andrea Pirlo o čudesnom Brazilcu.

Dok je Ancelotti više puta spomenuo da je glavni motor Milana i njegova najveća snaga Kakina brzina, klub je kontaktirao sa drugima u nameri da proda svog najboljeg igrača.

"Direktori Milana su pozvali mog oca i objasnili mu šta se desilo. U to vreme, Milan nije bio kluba od kog očekujete da prodaje najbolje igrače. Njihova filozofija je bila da prodaju samo one koji su stvarno hteli da napuste klub, a ja to nisam hteo. Međutim, kada je Adriano Galliani pričao sa mojim ocem rekao mu je da su zagrejani za prodaju ’ogromna je količina novca i prihvatićemo ponudu’. Nisam znao šta da mislim. Ta situacija me je potpuno poremetila", rekao je Kaka u novembru za FourFourTwo.

Najkonkretniji je bio Manchester City koji je ponudio neverovatnih 100 miliona funti januara 2009. godine.


Kaka je jednostavno preko svog oca Boscea i ujedno agenta poručio jednostavno "Ne". Navijači su slavili, a klub koji je hteo da ga proda to nije uspeo.

Kaka ja imao druge planove, ali se za klub plan nije promenio ni šest meseci kasnije kada je na vrata San Sira zakucao Real sa koferom od 70 miliona evra. Momak koga je Milan, po Berlusconijevim rečima "doveo za kikiriki" (8.25 miliona evra) otišao je put Madrida.

"Kada sam nekoliko meseci kasnije otišao u Real Madrid, ostvario mi se san jer je to bila jedina stvar sigurna u mojoj glavi – ako ikada budem morao da idem u neki drugi klub posle Milana, biće to Real Madrid. Ali život ima svoje puteve i u tom trenutku ponuda je došla od City-a. Mislim da je odluka da odbijem City dokaz da mi novac nikad nije bio prioritet", priseća se Kaka.



U Realu nije krenulo po dobru. Desila se teška povreda kolena pa i pauza od osam meseci. Real, kao mašinerija koja ne sme da stane već je našao zamenu u vidu fantastičnog Mesuta Ozila koji je bio jedno od otkrovenja šampionata u Južnoj Africi.

Kaka je uglavnom počinjao sa klupe i narednih godina je usledio njegov igrački pad. Odigrao je još jednu sezonu u Milanu, 2013/2014 kada je bila tačno decenija od prvog dolaska u klub kom je ostavio najbolje što zna.

Za Milan je ukupno odigrao 306 utakmica na kojima je dao 104 gola i upisao 55 asistencija. Pre tri godine po drugi put je otišao iz Milana i drugi put došao u Sao Paulo kao prelaznu stanicu do Orlando City-a, malog kluba američke MLS lige u kome je za sobom pogasio svetla velike, evropske pozornice.



"Bio sam na pres konferenciji u maloj prostoriji stadiona ’Orlando City-a’ u kojoj je veliki Kaka objavio da nas napušta i da ne obnavlja ugovor sa ’Lavovima’. Stvarno mislim da bi trebalo organizovati većanje u gradskoj skupštini gde bi se lokalni političari, viđeni ljudi i oni iz turističke organizacije zajedno sa navijačima ’Lavova’ sakupili da bar zahvale čoveku koji je na mapu stavio ’Orlando siti’ i grad Orlando na međunarodnu fudbalsku mapu... On nije samo igrač, on je mit, on je međunarodna ikona. Nije bio samo fudbaler ’Orlando City-a’. Bio je praktično kompletna marketing mašina koja je brendirala Orlando lokalno i globalno“ piše novinar Mike Bianchi iz Orlando sentinela o doprinosu Brazilca za klub i čitav grad.

Sa 35 godina Kaka i dalje donira crkvi, a od 2004. godine neprestano učestvuje u humanitarnim akcijama. U fudbalu je osvojio sve: Seriju A, italijanski Superkup, špansku LaLigu, Svetsko prvenstvo, Kup konfederacija dva puta, bio je najbolji strelac Lige šampiona, najbolji u Italiji... Subota, 2. decembar je bila tačno deset godina otkako je Ricardo Izecson dos Santos Leite osvojio i Zlatnu loptu pre nego su Messi i Ronaldo uspostavili svoj duopol na to priznanje.

Sa 35 godina Kaka kaže da ga posle svake utakmice sve boli i da je kraj karijere iza ugla.

Iako nikada nije bio deo sveta glamura društvenih mreža i interneta, baš je internet mesto na kome se mogu pronaći brojni podsetnici zašto je Kaka član Milanovih idealnih 11 svih vremena i jedan od poslednjih fudbalskih vanzemaljaca sa ove planete.



(Miloš Ljubisavljević / B92.net)

0 Primjedbe

Objavi komentar

Napišite komentar (0)

Noviji Stariji