Ima barem 28 dobrih razloga zašto Ibru treba zadržati u Milanu. Koliko i njegovih golova u ovom šampionatu. Najbolji strelac Milana i celog prvenstva, niko bolji od njega. Dakle, zašto ga prodati? Zato što Rossoneri nisu osvojili "scudetto"? Pa, nije valjda Ibra kriv što je titula otišla u Torino? Ako je to glavni razlog za njegovu prodaju, onda se postavlja pitanje: koliko još Allegrijevih fudbalera bi trebalo da pakuje kofere?Milan nije izgubio titulu jer je dao malo golova (činjenica je da ih je postigao najviše od svih timova: 74), već zato što ih je primio previše: 33, 13 više nego Juventus (bianconeri samo 20). Znači: umesto da se oslobodi najboljeg golgetera u ligi, Milan bi trebalo da pojača odbrambeni sektor tima (naravno, uz zadržavanje kolosalnog Thiaga Silve).
Ibra je fundamentalni fudbaler u igri bilo kog tima... koji se ne zove Barcelona (videli smo da su "blaugrana" i Šveđanin nespojivi). Dovoljno je podsetiti se Capelovog Juventusa, Intera posle "calciopoli"-ja, pa i samog Allegrijevog Milana. Bez njega bi teško (iako je ovakvu tvrdnju teško dokazati) stigli svi ti uspesi. Ibra je u svim klubovima u kojima je igrao (osim Barcelone, rekoh već), ostavio dubok trag svojom snagom, karakterom, autoritetom...
Neko će možda primetiti da se sa njim pobeđuje u Italiji (ni to uvek, kao što je slučaj u ovoj sezoni), ali ne i u Evropi. Zamera mu se da je veliki protiv malih (timova), a mali protiv velikih. Istini za volju, njegova zbirka osvojenih internacionalnih trofeja nije onakva kakvu treba da poseduje jedna velika zvezda fudbala: osvojenih Liga Šampiona - nula. A, situaciju dodatno kvari i ono što se dogodilo 2010-e: Inter, koji je upravo napustio, osvaja taj trofej, a Barcelona, u koju je upravo stigao - ne! Posle njegovog odlaska iz kluba, Katalonci ponovo osvajaju Champions Laeague...
Sve to može da navede na zaključak da Ibra nije kalibar za Evropu, već samo za nacionalni šampionat. Glupost. Kada je neko jak fudbaler (a, on to jeste), jak je uvek, nezavisno od vrste takmičenja. Treba se upitati da li su ga timovi u kojima je igrao podržavali i pomagali mu na pravi način. U modernom fudbalu ne postoji fudbaler koji može sam da pobeđuje. Čak ni Messi, kao što smo videli (ostaje bez ijednog trofeja ove sezone). Ali, imati u ekipi napadača Ibrahimovićevog kalibra, velika je prednost, a nikako hendikep, u šta bi želeli da nas uvere njegovi kritičari.
Stvar koju treba proanalizirati je način na koji se Ibra "eksploatiše". Allegri, naročito u ovoj svojoj drugoj sezoni u Milanu, kao da mu je dao ključeve tima i rekao: "tvoji su, sad ti vidi šta ćeš i kako ćeš". Rizičan potez, imajući u vidu kakav je Zlatan po karakteru. Naravno, njegovi saigrači su ga prihvatili kao vođu i neprestano su ga "tražili" na terenu, često dugačkim i nelogičnim dodavanjima. No, da je postojao jasniji taktički plan, verovatno da bi i sam Ibrahimović od njega imao koristi. Ovako, Milan je ove sezone bio monoton: daćemo loptu Zlatanu i nadaćemo se...
Prema tome, pre nego što se olako odreknemo Ibre i njegovih 28 golova, trebalo bi možda modifikovati neke detalje u igri Milana...
Nadajmo se da je i Allegri toga svestan.