Milan vidi spas u Kenedy-evoj energiji: Tinejdžerov hulkovski šut od 110 kilometara na čas dokazao da su skauti na pravom tragu

Brazilac posle samo tri minuta na terenu u dresu reprezentacije pokazao da ga Galliani nije slučajno pikirao, problem za Italijane je to što bi 18-godišnjak najradije u Chelsea, a i Amerikanci mu se nadaju...

Netipično, Milan je prilično miran i tih u ovom prelaznom roku, dovedena je Pandorina kutija u vidu Alessia Cercija, a ozbiljno se radi samo na dovođenju levog beka, iako na svim pozicijama u ekipi – osim golmanske – ozbiljno škripi. Adriano Galliani je mesto pod reflektorima transfer pijace prepustio kolegama sa istog stadiona, iz Palerma i Torina. Dok ostali italijanski klubovi traže rešenja za svoje timove u okviru lige, sportski direktor Rosonera je bez pompe poslao skaute u Urugvaj na Prvenstvo Južne Amerike za omladince, ne bi li našao ono što pristalice Rossonera najviše vole – mladog lucidnog Brazilca koji može da vrati elan i veru za svetlija vremena među navijače sa crveno-crnim šalovima.

Projektil koji je brzinom od 110 kilometara na čas pogodio metu na popularnom urugvajskom stadionu Kampus je pokazao da Galliani još ne treba da menja dioptriju pošto ga je lansirao glavni razlog putovanja skauta Milana – Robert Kenedy. Mladi brazilski napadač je na utakmici sa Venecuelom naterao sve navijače da se zapitaju da li gledaju seniorski tim Brazila, pošto je posle tri minuta na terenu u maniru zemljaka iz A reprezentacije Hulka pocepao mrežu levicom i upalio crveno svetlo na San Siru.



Troškovi avionskih karti, smeštaja, ulaznica više nisu bili bitni, ćelavi transfer mag je dobio novi zadatak.

Fluminenseov tinejdžer je spasao turnir Brazilu, večiti favoriti su prvi meč izgubili od domaćina, u drugom nije bilo golova sve dok Kenedy nije dobio loptu manje od 180 sekundi pošto je uveden u igru, povukao ka sredini i sa 27 metara od gola oduševio planetu. Energičan šut, takva je bila i proslava gola, a takav je i igrač.

Levonogi 18-godišnjak je u domovini već proglašen za jednog od najperspektivnijih igrača, a to je u zemlji fudbala ozbiljna titula, zaradio ju je kako igrama u brazilskom prvenstvu i prijateljskim turnirima, tako i u dresu reprezentacije. A počeo je da pravi ime kada je Fluminense branio titulu šampiona zemlje, uglavnom ulazeći sa klupe, tako je i ove sezone, ali su igrači Venecuele videli da mu to ne predstavlja problem. Već je ubeležio 29 nastupa u brazilskoj Seriji A, za kadete Brazila je postigao šest golova na 13 utakmica, a učinak u aktuelnoj sezoni bi mu bio mnogo veći da u Fluminenseu ne igra najbolji strelac zemlje Fred. Ipak napadač ponikao u Šeremu – čuvenom trening centru popularnih brazilskih Trikolora – može da igra i na krilu, i to i na levoj i desnoj strani.

Snažan u duelu, o šutu je izlišno govoriti, a Kenedy je i fantastičan, bezobrazan dribler iako je viši i nimalo ne deluje krhko poput većine svojih zemljaka koji su prethodnih godina dolazili u Evropu – na momente podseća i na Adriana - pritom je i autoritativan poput američkog senatora po kojem je i dobio ime, iako će tek za nekoliko dana ugasiti 19 svećica na torti. Optužuju ga da previše solira – što ni ne čudi imajući u vidu njegovu nacionalnost i poziciju – a ako nešto može da ga nauči da nekad valja proslediti loptu i saigračima to su kramponi kopački štopera Serije A. Američki navijači se nadaju da su glasine o njegovom rođenju u Majamiju istinite i da bi Kenedy mogao da zaigra za SAD, ako ne dobije priliku u žutom dresu, ipak on ima drugačije želje.

„Igrao sam za moju zemlju u mlađim kategorijama i san mi je da obučem čuveni dres na seniorskom nivou“, rekao je Kenedy.


Kao deo Fluminensea je često imao priliku da igra snažne internacionalne turnire i glavni ljudi kluba to vide kao prednost u odnosu na druge mlade Brazilce – osetio je kako je to igrati na drugoj hemisferi, u drugim klimama i sa evropskim protivnicima, to nije čest slučaj u Južnoj Americi. Već je pokazao dozu drskosti neophodne za šampione, možda i preveliku, pošto je posle postignutog gola nekim navijačima svog kluba kažiprstom poručio da ućute jer su ga izviždali kada je dobio šansu da zaigra umesto njihovog miljenika.

Sve deluje idealno za Rossonere, gorak osećaj u ustima može samo da im stvori izjava mladog špica od pre nekoliko godina kada se jasno deklarisao kao simpatizer Chelsea.

„Naravno da sam srećan što igram za Fluminense, ali moja ambicija je da jednog dana igram u Evropi. Sviđa mi se Chelsea zbog Oskara, Davida Luiza i Ramiresa. Sviđa mi se ceo tim“, poručio je Kenedy.

Ali na Stamford Bridge ga sigurno neće dočekati onako kako su tifozi Milana 2008. godine poželeli dobrodošlicu Alexandre Patu na debiju protiv Napolija, sa spremnim barjacima i pesmama kao da im je već doneo pet titula Lige šampiona. Patkova priča je umrljana povredama, ali ako Kenedy želi da postane idol, izvore nade i simbol novog vremena za veliku grupu ljudi, pravo mesto za njega je San Siro i Rossoneri će opet sanjati o noćima poput one atinske 2007. godine.

A ako neko može da im omogući ostvarenje sna to je Adriano Galliani.
Noviji Stariji