„Desetka“ nije samo broj... Ta prava „desetka“ znači opet veliki Milan! Da li je Calhanoglu taj čovek?

Za 25 godina su je nosili Gullit, Dejo Savićević, Zvone Boban, Rui Costa i Profesor Seedorf, a devalvirali su je Boateng i Honda...

Retko koji veliki klub je za samo jednu deceniju doživeo tako strmoglav pad kao Milan. Od Atine i Inzaghijevih golova protiv Liverpoola je prošlo tek deset godina i upravo od tog finala je slavni klub u slobodnom padu.

Sedmostruki prvak Evrope ne samo da je postao irelevantan faktor u evropskom fudbalu, već je postao i epizodista u Italiji koji je četiri godine živeo na marginama i jedva nekako uspeo da se dočepa kvalifikacija za Ligu Evrope gledajući u leđa Atalanti.

Još pre nekoliko godina je bilo jasno da je jedna era okončana i da na san Siru neko pod hitno mora da povuče ručnu. Ali ako je neko imao kredit da vodi neuspešno klub i da navijači to s poštovanjem trpe onda je to Silvio Berlusconi. Na kraju, Don Silvio je video da ovako više ne ide i teška srca pristao da proda klub posle tri decenije. Galliani je morao da ode za njim, a Milan je zagazio na još nepoznatiju teritoriju.

Dolazak kineskih vlasnika su pratili skepsa, kontroverze, spekulacije... I dalje se ne zna ko su nove gazde i odakle im novac, ali jedno se ne može osporiti – čine sve da posrnulog velikana vrate na noge i mesto koje mu pripada. Pričaju malo i rade mnogo.

Nijedan klub u dosadašnjem delu prelaznog roka nije povukao toliko dobrih poteza kao Milan. Kinezi su dali novac i odrešene ruke direktorskom tandemu Fassone – Mirabelli. A njih dvojica danonoćno rade na upumpavanju sveže krvi koja je bila preko potreba izjanđalom sastavu Rosonera u kojem su većina bili prosečni igrači nedostojni crveno-crnog dresa.

Ogroman posao je Milan napravio za mesec i kusur dana. Dovedeno je šest pojačanja koja će to zaista biti jer su bolji od igrača koji su trenutno u timu. Niko nije stariji od 26 godina, a samo je Fabio Borini igrač koji nije za prvu postavu. I biće ih još... Makar tri ili četiri.

Jedan od simbola Milanove propasti prethodnih godina se video u urušavanju čuvene tradicije broja deset. „Desetka“ u Milanu ima status svetog broja. Nešto poput „sedmice“ u Manchester Unitedu, možda i „devetke“ u Bayernu i Realu...

Milanova „desetka“ nije bila za svakog. Kroz istoriju su je nosili legende poput „Barona“ Liedholma, Juana Schiaffina ili Giannija Rivere za kojeg će mnogi navijači Milana reći da je najveći igrač u istoriji kluba. U eri modernog fudbala su tradiciju „desetke“ nastavili Ruud Gullit, Dejan Savićević, Zvonimir Boban, Manuel Rui Costa i Clarence Seedorf. Kakva je bila borba za Milanovu „desetku“, najbolje govori to da je nije dobio ni Ronaldinho kada je došao jer je Seedorf čekao na odlazak Rui Košte da dobije najteži dres Milana.




Od odlaska Seedorfa, tradicija je devalvirana. Da ne kažemo uništena... Prvo se Kevinom Prinsom Boatengom koji nikada nije bio taj profil igrača, onda i sa Keisukeom Hondom koji je verovatno najgora „desetka“ Rossonera u poslednjih 30 godina. Boateng je igrao dobro kada je nosio 27 i kada je dao onaj gol Barceloni dostojan najvećih umetnika sa brojem 10 na leđima. Ali kada je zaista dobio čast da nosi „desetku“, razočarao je i ubrzo je prodat... Nasledio ga je Japanac čiji najveći doprinos je bio baš to što je prodavao dresove po Dalekom istoku. Na terenu nije baš imao mnogo dodirnih tačaka sa slavnim prethodnicima.

Sada je nova uprava Milana rešila da novu ero započne i sa vraćanjem kulta dresu sa brojem „deset“. Angažovan je Hakan Calhanoglu.

Sve „desetke“ u istoriji Milana:

1939 - 1940: Ezio Loik, Bruno Chizzo
1940 - 1941: Bruno Arcari
1941 - 1942: Gino Cappello
1942 - 1943: Guido Corbelli
1943 - 1945: Gorgo Granata
1945 - 1946: Carlo Anovazzi
1946 - 1947: Mario Tosolini
1947 - 1948: Renato Razis
1948 - 1949: Paddy Slon
1949 - 1954: Nils Lirdholm
1954 - 1957: Juan Alberto Schiaffino
1957 - 1960: Ernesto Grlilo
1960 - 1979: Gianni Rivera
1979 - 1980: Francesco Romano
1980 - 1981: Sergio Batistini, Francesco Romano
1981 - 1982: Adelio Moro
1982 - 1984: Vinizio Verza
1984 - 1985: Alberigo Evani, Sergio Batistini
1985 - 1986: Paolo Rossi
1986 - 1987: Daniele Massaro
1987 - 1992: Ruud Gullit
1992 - 1993: Ruud Gullit, Dejan Savićević
1993 - 1994: Dejan Savićević, Mihael Laudrup
1994 - 1998: Dejan Savićević
1998 - 2001: Zvonimir Boban
2001 - 2006: Rui Costa
2006 - 2012: Clarence Seedorf
2012 - 2013: Kevin Prince Boateng
2013 - 2014: Kevin Prince Boateng, Keisuke Honda
2014 - 2017: Keisuke Honda.
2017 - ?: Hakan Calhanoglu

Kada je postalo jasno da je Milan uspeo da angažuje Calhanoglua, nije se postavljalo pitanje koji će broj nositi na dresu. Odlaskom Honde, „desetka“ je čekala na pravog vlasnika i dočekala ga u vidu sjajnog Turčina. Folazak Calhanoglua je izazvao euforiju u Milanu kakva odavno nije viđema, navijači su čekali satima da pozdrave novo pojačanje kao što je nekada bilo u srećnim vremenima kada su dolazili Ibrahimović, Beckham, Ronaldinho, Rivaldo, Ronaldo, Nesta, Rui Costa...

Hakan Calhanoglu je bio jedna od najplemenitijih „desetki“ u Bundesligi prethodnih godina. Tipičan ofanzivni vezista, sjajan asistent i fantastičan izvođač slobodnih udaraca. Jedino u driblingu nije na nivou slavnih prethodnika, ali u nekim elementima koji krase klasične „desetke“ je čak i bolji. Ima sjajan pregled igre, nesebičan je, tehnički potkovan, voli da stvara šanse drugima, ali i da završava udarcima sa distance. I naravno, ima taj čudesan prekid.



Uz sav respetek Pjaniću, Dybali i ostalima, Calhanoglu će biti broj jedan u Seriji A kada je izvođenje slobodnih udaraca u pitanju. U sezoni 2013/14 je postigao čak 11 golova direktno iz slobodnih udaraca što nikome u pet najjačih liga nije pošlo za nogom. Od odlaska Pirla, Milan nije imao ovako dobrog izvođača prekida. I nisu samo u pitanju direktni golovi iz slobodnih udaraca. Njegovi korneri i centrašutevi su „pola gola“.

Poput klasične, plemenite „desetke“, Calhanoglu daje mogućnost treneru Monteli i da bira sistem igre. Milan će u narednoj sezoni verovatno odustati od sistema 4-3-3 i igraće sa dvojicom napadača. Calhanoglu može da igra klasičnog „trekvartistu“ u formaciji 4-3-1-2. Može da igra levo u 4-4-2, a ako Montella ostane sa sistemom 4-3-3, Turčin može da igra na obe pozicije na levoj strani.

Pominje se i da će Milan preći na sistem sa trojicom igrača u poslednjoj liniji što je Montella praktikovao u Fiorentini. U sistemima 3-4-1-2 ili 3-5-2, Calhanoglu će opet imati ulogu plemejkera oko kojeg će se sve vrteti.


I na kraju, cena. Kada vidite kakvi sve grači u Premijer ligi se plaćaju po 25.000.000 ili više evra, Milanovih 24.000.000 uloženih u Calhanoglua (sa uključenih 4.000.000 bonusa) zaista deluje kao pravi džek-pot. Takođe, igrač će zarađivati 3.000.000 (opet sa bonusima) po sezoni što je više nego prihvatljiva plata ako se uporede cene sa evropske fudbalske pijace.

Ostaje samo rizik kako će se Calhanoglu uklopiti u italijanski fudbal posle fudbalskog odrastanja i obrazovanja u Nemačkoj. Prelazi na potpuno drugačiju vrstu fudbala.

Milan je u turskom plejmejkeru dobio možda i najbitnije pojačanje ovog leta. Svakako, dobio je „desetku“ koja to zaista jeste.

(Mozzartsport.com)

0 Primjedbe

Objavi komentar

Napišite komentar (0)

Noviji Stariji